Slučajni prolaznik

Kapi mastila otkrivaju nedokučiv san,

otvara se kutija nežnih tajni kašmira,

umorni,biserni sjaj krasi jesenji dan,

a nostalgična melodija tamnog klavira

privlači poput mirisa limunove kore,

dok kišne suze sivih i teških oblaka

talože se na ivicama životne pore

u noćima punim budnih koraka.

Ušiven je na licu osmeh pun nade,

sakriven je lik u uspomeni ovog grada

koji mesečeve ponoćne sate krade,

a pogled čežnje traje i dalje i sada.

Slučajni prolaznik sa očima naivne boje

čeka da mu dušu ugrije dodir iskren i topli,

u okeanima nade niti sreće se kroje,

a strah od samoće tiho i lagano kopni.